Posljednja tri dana travnja klasa 2020./2021. izv. prof. art. Krešimira Dolenčića izvodila je svoj diplomski ispit temeljen na poznatoj komediji Tartuffe koju je napisao vrsni francuski komediograf J. B. P. Molière. Diplomski je ispit održan u prostoru F22 – Nova akademijska scena. Mladi tim oblikovao je predstavu uz nadgledanje svojih mentora, istaknutih profesora na Akademiji dramske umjetnosti, a svaka je izvedba izazvala zanimanje publike. Cijeli tim oblikovao je dramski doživljaj vrijedan pažnje, cjelovit kazališni doživljaj upotpunjen scenografijom, kostimima, glazbom i svjetlima koji je pružio potpuni dramski užitak publici. Složen tekst koji tematizira lakovjernost, pohlepu i krhkost ljudske prirode, ali i podložnost prevarama i obmani uprizoren je na scenski minimalističan način s naglaskom na glumačko umijeće koje nije bilo zagušeno zatrpanom scenom ili neprikladnim kostimima. Na tome valja zahvaliti kostimografkinji Martini Ptičar te scenografu Stanislavu Aksentijeviću ml. Upravo je taj minimalizam u prvi plan stavio mlade glumce koji su ovim ispitom pokazali sintezu znanja stečenoga tijekom višegodišnjeg dramskoga obrazovanja. Ulaskom u likove pokazali su razumijevanje teksta kojeg je mladi dramaturg Mihovil Rismondo ponešto izmijenio kako bi naglasak stavio upravo na unutrašnja stanja i emocije, naglašavajući psihološku dimenziju drame. Tomu su zadatku glumci pristupili studiozno, što se vidjelo i po njihovim izvedbama. Autor fotografija koje prikazuju izvedbu je fotograf Matija Smuk, student prve godine diplomskog Studija fotografije), dok je producent Tibor Vukelić (1. godina preddiplomskog Studija produkcije).
Iva Šimić-Šakoronja, Danijela Evđenić, Dea Presečki,
Rea Kamenski-Bačun, Eugen Stjepan Višić i Matej Đurđević
Akademski glumci Iva Šimić-Šakoronja i Matej Đurđević bili su podrška kolegama kao gostujuće uloge. Iva Šimić-Šakoronja je izvrsno donijela strogu Gospođu Pernelle koja kao matrona kuće pokušava ukrotiti mladost, a njezin je strogi stav na neki način uokvirio i samu predstavu, dok je Matej Đurđević kao Valere kvalitetno oformio lik koji stoički i dostojanstveno podnosi ljubavne oluje koje proživljava voleći mladu Marianne. Glava obitelji, Orgon, donosi odluku kako brak dvoje mladih neće biti sklopljen, a kamen spoticanja u svemu upravo je naslovni lik, Tartuffe. Tome braku protive se i Orgonova supruga Elmire, ali i sluškinja Dorine te ponajviše sin Damis. Orgonovu lakovjernost Tartuffe će iskoristiti kako bi se domogao položaja i novca, a obiteljska previranja, kao i unutrašnje borbe glumci su uprizorili vrlo živo. Oregon, pater familias, u izvedbi Tome Medvešeka dobio je dozu agresivnosti i čvrstoće kojom se dočaralo beskrajno povjerenje u gosta, ali i slom uvjerenja kad se otkrije istina. Marianne ispašta zbog očeve tvrdoglavosti, a Danijela Evđenić udahnula joj je dozu krhkosti, ali i iskrenosti pri čemu je nadahnut monolog pokazao glumačku vještinu prikaza emocija na profinjen, elegantan, gotovo minimalistički način. Nasuprot plahosti, našla se jezičava i glasna Dorine koju je utjelovila Dea Presečki donijevši na scenu snažan lik svjestan života, a Presečki je kako fizičkim, tako i glasovnim izrazom donijela bunt i domišljatost koja je pokretala unutrašnje lomove, ali i spajala dijelove obiteljske slagalice, što je glumica odlično prikazala.
Toma Medvešek (Orgon), Dea Presečki (Dorine) i Danijela Evđenić (Marianne)
Rea Kamenski-Bačun (Elmire) i Rok Juričić (Tartuffe)
Rea Kamenski-Bačun kao majka Elmire odglumila je staloženu ženu koja igrajući na kartu ženstvenosti nasamari varalicu, što je glumica naglasila i blagim, odmjerenim pokretima stvarajući scenski dojam mudre žene, svjesne snage ženskosti, a opet smjerne. Snaga je njezine izvedbe upravo u odmjerenosti. Naslovni lik uprizorio je Rok Juričić čija je izvedba ocrtala taštinu jednog prevaranta. Koristeći scenografiju i kostime, Juričić postaje Tartuffe u čitavom nizu scena koje balansiraju između onoga što prevarant jest i onoga kime se predstavlja, a kod glumca ti prijelazi teku glatko. Tartuffe u početku uspijeva obmanuti sve (što Juričić na trenutke gotovo slatkorječivim nastupom donosi) osim sina obitelji, Damisa. U ovoj izvedbi Damisa je vrhunski interpretirao Eugen Stjepan Višić koji na samom početku izvrsno igra pomalo buntovnog sina, a njegov odnos s ocem maestralno je gradiran mimikom i gestama. Višić u nekoliko dijelova izvedbe upravo licem postiže najjači efekt, nijansirajući čitav spektar emocija koji se pojavljuje u njihovu odnosu. Znalački odmjerava bol neshvaćenosti, pri čemu glumčeva igra rastvara cijelu prošlost tog odnosa, i snagu bijesa (želje da zaštiti obitelj), ali i strast za pravednošću donoseći ih cijelom svojom pojavom i modulacijama glasom pokazujući da je organski glumac koji donosi jedinstvo misli, gesti i govora.
Eugen Stjepan Višić (Damis) i Dea Presečki (Dorine)
Ovaj je diplomski ispit pokazao da Molièreov Tartuffe doista pruža mnoštvo mogućnosti, a da je do umjetničkog tima odluka kako ga iskoristiti. Ovaj put je do izražaja došla gluma, što i jest cilj ispita, a mladi su glumci pokazali da nije potrebna niti grandiozna scena, a ponekad niti velika „minutaža“ da se ostavi dojam na publiku i kritiku.