Mala Miljenka, veliki borac

Branka Primorac hrvatska je spisateljica, urednica, novinarka i fotografkinja koja već dugi niz godina neumorno piše za djecu, ali i za odrasle osvajajući pritom naklonost kako čitateljske publike, tako i struke – o čemu svjedoče i književne nagrade. Urednik Božidar Prosenjak i Alfa donose autoričin najnoviji roman Suze male Miljenke koji je bogatim ilustracijama upotpunila Branka Hollingsworth.

Branka Primorac ovim romanom uspostavlja vezu sa slikovnicom Kako je spašen mali Mate gdje upoznajemo hrabru Zvonku i njezinu družinu jer u romanu doznajemo i za druge slučajeve te neobične skupine životinja predvođenih djevojčicom. No, Branka Primorac ide korak dalje – progovara o životu, o neočekivanim obratima, o problemima koje mogu snaći čak i najsretnije, najpovezanije obitelji. Upoznajemo dječaka Viktora koji se silno veseli rođenju sestrice i ulozi brata jer je okružen ljubavlju djeda i bake, roditelja, ali i ima prijatelja, neobičnog susjeda Tomu, usamljenika koji vrijeme krati čitanjem novina. Sestrica Miljenka doista donese radost, no nedugo nakon prvog rođendana doznaje se da je teško bolesna. Autorica suptilno i nenametljivo opisuje način na koji bolest mijenja dinamiku obiteljskih, ali i društvenih odnosa, posljedice koje ostavlja – i to ne samo u tjelesnome smislu. Osim Miljenke, njezina bolest pogađa i obitelj koja pomoć pronalazi na neočekivanomu mjestu i od neočekivanih ljudi. Primorac vješto isprepliće stvarnu problematiku s fantastičnim Zvonka-elementima i pokazuje da ljubav i sloga doista nemaju granice. Likovi su građeni slojevito, nipošto patetično; prijateljstva su građena na zdravim temeljima međusobnog uvažavanja i pomaganja, a obiteljski su odnosi čvrsti u dobru i još čvršći u teškim vremenima. Zaplet oko bolesti realan je i istovremeno nježan, daje realnu sliku, ali i nadu, a burna i teška obiteljska zbivanja isprepletena su sa slučajevima Družine, čime autorica suptilno naznačuje da uvijek postoji rješenje i nada.

Suze male Miljenke ipak će vam izmamiti osmijeh na lice jer ono što tuga pokosi, sloga i nada ponovno izgrade. Branka Primorac ovim je romanom pokazala kako se maštovitost, ali i svojevrsna društvena angažiranost (jer nikada ne znamo tuđe životne priče, sve dok im i sami ne postanemo sudionicima) mogu izvrsno uklopiti u književnost za djecu i mlade. Viktor, Zvonka i Miljenka (ali i njihove obitelji) primjer su kako treba izgledati sloga bez patetike i lažnih nadanja. Zvonkina fantastika prisutna je i pokazuje vještinu autoričina pera da pokaže da u svakom životu, čak i u nesreći, ipak postoji hrabrosti i čarolije. Miljenkine suze zamijenile su one radosnice, a za ovom će knjigom s radošću posezati sve generacije čitatelja – djeca, roditelji, bake, djedovi i prijatelji.