Ingrid Divković u svome poetskom vrtu ima naslove koji hrane dušu. Poeziju i prozu ona piše iskreno i bez zadrške, a osim na društvenim mrežama, njezine riječi dopiru do čitateljske publike i ukoričene – Sanjari i borci, Živi mi se, Knjiga za Divlju ženu, J*** li vas ego? – i ostavljaju trag. Stilus knjiga i urednik Jakov Lovrić donose njezin najnoviji ostvaraj – zbirku pjesama Stare duše ne stare koja u sebi sadrži snažne i emotivne stihove, u koje se lako uranja i u kojima se lako prepoznaje.

Stare duše ne stare prva je knjiga – podnaslovljena kao UM. Podijeljena je na nekoliko cjelina: O zajedničkoj otuđenosti, O ljubavnoj gladi, O tami, O slavi, O želji da ne odustanemo od života. Ingrid Divković ostaje vjerna svome stilu koji obilježavaju iskrenost i nesputanost u izražavanju osjećaja i u pretakanju emocija u riječi, no ovdje ga podiže na novu razinu. Zaviruje u staru dušu koja se suočava s izazovima novoga svijeta, pokazujući da su takve duše one koje su često neshvaćene, često usamljene, ali snažne i neslomljive. Progovara autorica o ljubavi, o međuljudskim odnosima, ali i o odnosu sa sobom i prema samome sebi; o propitivanju vlastitoga jastva, ali i svijeta u kojemu prebiva. Ne ograničavajući se formom, vezanim stihom niti brojem stihova Ingrid Divković postiže stilsku i pjesničku slobodu koja buja u pjesničkome izrazu. Ta je sloboda ponekad metaforična, a ponekad doslovna, no autorica vješto balansira između pjesničke slobode i poetskih zakonitosti, vodeći se time da je njezina pjesnička (i najveća) zakonitost sloboda koja sa sobom donosi otvorenost. Ne boji se priznati boli, gubitke, pogreške, ali se ne libi niti slaviti život, ljubav, iskustvo i sve ono što joj život nosi. Sve je to objedinjeno u staroj duši koja snažno osjeća i ne stari nikada.

Stare duše ne stare Ingrid Divković literatura su upravo za dušu, a tankoćutne će spisateljske niti ispreplesti čaroliju čitanja i pomoći svima nama da ju iskusimo. Nećete požaliti uzmete li zbirku i porinete i u dubine vlastite duše.